Na području AP Vojvodine godišnje generiše 572.589 tona komunalnog otpada. Prema morfološkom sastavu, organski otpad (baštenski otpad i ostali biorazgradivi otpad) zauzima 40% u ukupnoj masi komunalnog otpada. Ukupni otpad od plastike čini 12,1%, dok ukupna količina papira i kartona iznosi 13%, zatim slede staklo (4,1%), tekstil (2,8%) i metal (5,2%). Postojeće deponije su u većoj ili manjoj meri neuređene, a komunalni otpad se najčešće odlaže direktno na deponiju na nekontrolisan način, bez sabijanja ili prekrivanja, odnosno bez uvažavanja sanitarno-higijenskih uslova, koji su propisani za ovu namenu.
Na teritoriji AP Vojvodine predviđeno je uspostavljanje devet regionalnih centara za upravljanje komunalnim čvrstim otpadom (Sremska Mitrovica, Pančevo, Inđija, Kikinda, Subotica, Zrenjanin, Novi Sad, Sombor i Vršac). Na nivou definisanih regiona uspostaviće se svi ili samo neki od sadržaja, u zavisnosti od pokazatelja, a u skladu sa ekonomskom opravdanošću, i to: sanitarne kasete, postrojenja za separaciju reciklabilnog otpada, postrojenja za kompostiranje, postrojenja za tretman otpada i gde je neophodno transfer stanice za pretovar otpada radi daljeg transporta na deponiju. Na teritoriji AP Vojvodine su u funkciji sledeće regionalne sanitarne deponije – Subotica, Kikinda, Sremska Mitrovica i Pančevo. Regionalna sanitarna deponija u Inđiji je trenutno u izgradnji. Planirano je saniranje i zatvaranje postojećih deponija/smetlišta, jer je njihov kapacitet u većini opština već popunjen, a većina ne zadovoljava ni minimum tehničkih standarda. Na teritoriji AP Vojvodine registrovano je preko 410 većih divljih deponija, dok je broj malih (po površini) i rasutih divljih deponija mnogo veći. Pojedini gradovi i opštine u AP Vojvodini već duži niz godina rade na uspostavljanju reciklaže i postoji značajna privatna inicijativa za reciklažu pojedinih tokova otpada.
U skladu Zakonom o upravljanju otpadom, jedinica lokalne samouprave dužna je da izvrši evidenciju divljih deponija i postojećih nesanitarnih deponija- smetlišta na svojoj teritoriji i da obezbedi njihovo uklanjanje i sanaciju. Ukoliko budu ispunjeni svi uslovi za finansiranje razvoja infrastrukture, do kraja 2034. godine biće uspostavljene sve sanitarne deponije. Zatvaranje i rekultivacija svih nesanitarnih deponija biće izvršena nakon puštanja u rad novih regionalnih sanitarnih deponija.
Na osnovu Katastra kontaminiranih lokacija koji vodi Agencija za zaštitu životne sredine, za sve lokacije koje su potencijalno kontaminirane i koje predstavljaju rizik po životnu sredinu, postoji hitna potreba za sanacijom i remedijacijom. Realizacija ove mere podrazumeva izradu tehničke dokumentacije i realizaciju projekata sanacije i remedijacije. Takođe, podrazumeva i projekte remedijacije lokacija sa istorijskim opasnim otpadom.
Pretpostavke za održivo upravljanje otpadom su ulaganja u razvoj infrastrukture za upravljanje otpadom i primena odgovarajućih propisa i mera. U tom smislu potrebno je kontinuirano unapređivati održivost sistema upravljanja otpadom sa ciljem prelaza sa linearnog modela na model cirkularne ekonomije, što je u skladu i sa novim izmenama Direktiva EU u oblasti upravljanja otpadom. Primena mera za smanjenje količine otpada koji se odlaže na deponije, npr. smanjenje biorazgradivog otpada, povećanje stepena reciklaže, doprinosi ujedno smanjenju pritisaka na prostor vezano za skladištenje i odlaganje otpada.
Upravljanje otpadom potrebno je u svim segmentima sprovoditi na takav način da se ne dovodi u opasnost zdravlje ljudi i da ne bude štetnih uticaja na životnu sredinu. Kod određivanja uslova za smeštaj u prostoru i kod izbora lokacija potrebno je razmotriti odnos prema naseljima na koja mogu imati uticaj (udaljenost, uticaj na mikroklimu, uspostava vizuelnih barijera) i uklapanje u pejzaž. Pri određivanju lokacija postrojenja za upravljanje otpadom treba ispitati mogućnosti korišćenja već degradiranog prostora, odnosno mogućnosti rekonstrukcije postojećih odlagališta gde je to moguće i dati prioritet takvim rešenjima u poređenju sa zauzimanjem novih površina.
Potrebno je uspostavljanje sistema za prikupljanje otpada sa dve odvojene „linije“ - jednom za mešani otpad i drugom za reciklabilan otpad, koji bi pokrivao celokupno stanovništvo. Planirano je postepeno unapređenje ovog sistema, povećanjem obima odvojenog sakupljanja materijala za reciklažu. Sekundarno razdvajanje otpada će biti omogućeno postojanjem regionalnih centara za upravljanje otpadom sa linijama za sekundarno odvajanje reciklabilnog otpada i odvojeno sakupljanje biootpada. Do kraja 2029. godine, Republika Srbija treba da uspostavi odvojeno sakupljanje za papir, metal, plastiku, staklo i tekstil. Težiće se uspostavljanju mreže centara za sakupljanje otpada u celoj zemlji, u zavisnosti od gustine naseljenosti. Ti centri će se koristiti kao „reciklažna dvorišta”, gde će građani donositi otpad koji se ne sme odlagati u posude za otpad iz domaćinstava, uključujući npr. kabasti otpad (stari nameštaj i sl.), posebne vrste otpada, zeleni otpad, opasan otpad iz domaćinstava, otpad od električne i elektronske opreme, baterije, otpadno ulje i slično.
Ciljana vrednost je povećanje stope reciklaže otpada iz domaćinstava na ukupnih 25% po masi do 2025. godine i 35% do 2030. godine, a konačni cilj je 50% do kraja 2039. i 65% do kraja 2054. Do 2025. godine priprema za ponovnu upotrebu i reciklažu komunalnog otpada povećaće se na minimalno 55% po težini, a do 2030. godine na 60% po težini.
Potrebno je uspostaviti odvojeno sakupljanje biorazgradivog otpada i izgraditi potrebnu infrastrukturu, uključujući i regione koji rade po modelu javno-privatnog partnerstva. Ciljana vrednost je smanjenje odlaganja biorazgradivog otpada na deponije do 2028. godine, na 75% ukupne količine biorazgradivog otpada stvorenog 2008. godine, odnosno 50% do kraja 2032. godine i konačno na 35% do kraja 2039. godine.
Smanjenje odlaganja komunalnog otpada na deponije na najviše 10% do kraja 2049. godine, biće osigurana ekonomskim merama za sprečavanje i smanjenje generisanja otpada, visokim stepenom primarne separacije i tretmana otpada, kućnim kompostiranjem i stabilizacijom preostale frakcije biorazgradivog otpada.
Kompostiranje je planirano kao najpriuštivija opcija za tretman biorazgradivog otpada. Planirano je odvojeno sakupljanje i izgradnja jedne lokacije po opštini za kompostiranje zelenog otpada na otvorenom. Ovaj model bi se proširio na RDF/biološki tretman u regionima Novog Sada i Subotice.
Aktivnosti u okviru ove mere podrazumevaju: formiranje međuopštinskih sporazuma o zajedničkom upravljanju otpadom u regionima koji nemaju sporazum; uspostavljanje lokalnih i regionalne institucije za upravljanje otpadom sa odgovarajućim kapacitetima; donošenje regionalnih i lokalnih planova upravljanja otpadom; podizanje svesti javnosti o potrebi i uslovima za izgradnju regionalnih centara za upravljanje otpadom. Tamo gde je to ekonomski održivo, mogu se uvoditi transfer stanice u cilju smanjenja troškova prevoza i, u nekim slučajevima, broja vozila koja prolaze kroz naseljeno mesto. Preostali otpad će biti odlagan na regionalne sanitarne deponije izgrađene prema zahtevima iz Direktive o deponijama. Do 2030. godine planira se otvaranje regionalnih centara u Novom Sadu, Inđiji, Somboru, Pančevo, Zrenjaninu i Vršcu.
Predviđeno je da se opasan otpad iz centara za sakupljanje opasnog otpada iz domaćinstava, iz prodavnica (povraćaj specifičnog opasnog otpada iz domaćinstava) i raznih preduzeća (opasan industrijski otpad), prevozi u skladišta iz kojih se dalje otprema u postrojenja za tretman opasnog otpada, ili se izvozi.
Realizacija ove mere doprineće sledećim ciljevima i podciljevima održivog razvoja Agende 2030: cilj 12 (podcilj 12.2, 12.3, 12.4, 12.5, 12.8), cilj 8 (podcilj 8.4), cilj 9 (podcilj 9.4).